Povijest i razvoj pikada

Razvoj pikada

Pikado je jedinstven iz nekoliko razloga: oprema koju trebate za igranje je relativno jeftina, potreban je mali prostor da bi se igra mogla igrati i nije potrebna posebna odjeća. Dob, spol, visina i fizička snaga/izdržljivost nemaju nikakav poseban utjecaj na igračeve mogućnosti da dobro igra. Ovi faktori zajedno čine pikado popularnom i privlačnom igrom.

Pikado je stotinjak godina star. Glasine su da se pikado na početku  počeo igrati kao natjecanje između ratnika koji su se dosađivali dok  su odmarali od bitke. Vojnici su bacali koplja prema preokrenutim krajevima vinskih bačvi. Kako je njihovo natjecanje napredovalo, bila je potrebna sve teža i zahtjevnija meta što je dovelo do toga da se za metu koristi komad drveta. Prirodni kolutovi drveta pokazali su se idealnim za gađanje, kao i radijalne pukotine koje bi se pojavile kad bi se drvo osušilo. Zima je učinila to da se sport preseli u zatvoreni prostor, i kraće strijele i osnovna pravila su se usvojila. Kako je igra napredovala, čak  se i plemstvo okušalo u igri: 1530. Anne Boleyn je poklonila Henryu VIII pikado set iz Biscaya, bogato ukrašen i čak su hodočasnici igrali pikado na Mayfloveru (1620.), koristeći završetak vinske bačve kao ploču.

Igra je održala svoju povezanost s vojskom za vrijeme osnivanja britanskog carstva, kada su se vojni pubovi sa ugrađenim pikado pločama proširili diljem carstva. Narodi u mnogim mjestima su prihvatili igru, ali sve do nedavno britanski igrači su bili dominantni u igri pikado.

Strelica je više manje postala standardizirana kako je vježba bacanja "projektila" u metu postajala prošlost - strelica je obično bila dio drveta otprilike 4 inča (duga sa metalnim dijelom zabijenim u jedan kraj i perima u drugi. U to doba sistem numeriranja pikado ploče se razvio i bio prihvaćen.

Standardizacija daljine bacanja se također određivala u to vrijeme, iako je i dalje vrijedilo više "standarda" koji su se koristili. Na početku je udaljenost između linije i ploče bila devet stopa, a kasnije se prihvatilo osam stopa.

Razvoj organiziranog pikada

1908. godine suci iz Leedsa (Engleska) su donijeli odluku koja je učinkovito osigurala krajnju popularnost pikada kao sporta.. U to vrijeme "igre na sreću" su bile ilegalne u pubovima. Vlasnik puba zvan "Bigfoot" Annakin je bio optužen da je u svom pubu omogućavao igranje igara na sreću, odnosno dopuštao je igranje pikada. Bigfoot je tvrdio da pikado nije igra na sreću i dobio dopuštenje da se postavi ploča za pikado u sudnici. Rečeno je da je Annakin bacio tri strelice u broj 20 i pozvao bilo kojeg suca da učini isto. Izazov je prihvaćen, međutim sudski  službenici nisu uspjeli ponoviti Bigfootov pogodak, i tako su dokazali da pikado nije igra sreće nego vještine; optužba je nakon toga bila odbačena. Godine nakon, bilježile su napredak u igri u britanskim javnim kućama; do drugog svjetskog rata većina pubova je imala pikado ploče, timove i organizirane mečeve sa ostalim pubovima. Prvi veliki korak naprijed, da bi pikado postao internacionalna igra kao što je danas, pojavio se kada je The News of the World, britanske novine koje su izlazile nedjeljom, započele svjetsko natjecanje u pikadu 1927. godine. Izvorno ograničen samo na područje Londona, događaj je ipak privukao veliki broj natjecatelja i zahvaljujući svojem velikom uspjehu postao je nacionalno natjecanje nakon prvog svjetskog rata. Glavne zasluge za promicanje igre pripadaju The News of the World i također Nacionalnoj pikado organizaciji Velike Britanije (NDA), osnovanoj 1945. za njihove doprinose u stvaranju internacionalnog foruma za sport i stvaranje osnovnih prihvaćenih pravila igre. NDA je privukla brojne zemlje i grupe u Londonu i počela održavati engleska nacionalna natjecanja 1957. godine. Britanska pikado organizacija (BDO) je bila formirana 1973. od strane Ollya Crofta i koordinirala je snage različitih udruženja u zemljama, i razvoj raznih državnih natjecanja sa organizacijom internacionalnih događanja koja su slijedila. BDO se fokusirao na pridobivanje sponzora i održavanje specijalnih događaja ne televiziji. 1978. godine BDO je organizirao Embassy svjetsko profesionalno natjecanje - jedno od najvećih natjecanja u pikadu. 1976. BDO je bio glavna pokretačka snaga u pokretanju Svjetske pikado federacije (WDF), koja je bila formirana od reprezentativaca iz 15 zemalja koji su promovirali pikado na internacionalnoj razini. Među prvim odlukama WDF-a je bila preporuka standardne daljine bacanja za sve zemlje i inauguracija Svjetskog kupa kao internacionalnog natjecanja koje se održava svake dvije godine od 1977., na kojem se najbolji igrači natječu za svoju zemlju. Danas WDF obuhvaća nacionalna pikado organizacijska tijela svake od 49 zemalja članica, koje predstavljaju šest kontinenata. Ostala natjecanja  su formirana (također na dvogodišnjoj bazi) da bi promovirala sport.
Azijski kup, WDF zemlje članice u Aziji
Europski kup, europske države
Pacificki Kup,  pacifičke zemlje (uključujući SAD)

WDF održava individualni sistem rangiranja za članove na temelju sudjelovanja u više od 30 regionalnih i svjetskih natjecanja održanih od strane organizacije i njenih članova.
Američka pikado organizacija (ADO) je formirana 1976. pod vodstvom Toma Fleetwooda i predstavlja jedino upravno tijelo za pikado u SAD-u priznato od strane WDF-a 1977. godine. Organizacija je bila osnovana od 30 lokalnih klubova koji predstavljaju otprilike 7,500 igrača. Danas više od 300 organizacija, predstavlja više od 75,000 igrača u svih 50 država, Guam i Puerto Rico su pridružene ADO-i. ADO je "grassroot" organizacija, što znaci  da svaki igrač ima priliku natjecati se i predstavljati SAD kroz ADO program doigravanja. Lokalni pobjednici napreduju na regionalnu razinu, a oni pak do nacionalnih natjecanja. Nacionalni pobjednici su obuhvaćeni iz ADO pacifičkog kupa, All-Star i svjetskih timova. Gotovo 300 natjecanja godišnje je odobreno od strane ADO-e. Igrači ostvaruju bodove prema ranku u pojedinačnim natjecanjima, a ADO prati nacionalni sistem rangiranja baziran na tim ukupnim bodovima, i imenuje muška i ženska natjecanja na kraju svake godine.

Zašto su brojke na pikado ploči raspoređene upravo na taj način kako je i danas?

To je vjerojatno najčešće postavljeno pitanje o podrijetlu ove igre. Tko je bila ta osoba koja je strukturirala segmente pikado ploče na tako frustrirajući način?

Čovjek za kojeg se smatra da je izumio redoslijed brojeva na pikado ploči je Brian Gamlin. Gamlin je bio stolar iz Bury-a u Lancashireu, u Engleskoj, i smislio je taj "razbiješnjeni" niz brojeva 1896. godine u svojoj 44 godini. Umro je 1903., prije nego li je uspio patentirati svoju ideju.

U tom razdoblju bilo je mnogo muškaraca koji su radili, a pogotovo oni koji su bili stolari, proizvodili su pikado ploču od graba ili topole. Takva industrija je kasnije bila rasprostranjena diljem sjeverne Engleske, u središnjim krajevima i jugoistoku, kako je pikado dobivao na popularnosti u srednjim 1920-im godinama. Razlog za proizvodnju pikado ploča u kućnoj radinosti, ili preciznije u vrtnom spremištu, je bio prodati pikado ploče lokalnim pubovima i tako povećati obiteljska primanja. Ipak, taj prihod nerijetko nije završavao u kućama. Pikado ploče su se mijenjale za kredite u lokalnim pubovima ili bi zarađeni novac završio ponovo u pubu "preko bara".

Numeriranje standardne pikado ploče je napravljeno na takav način da smanji broj "sretnih pogodaka" i smanji element sreće. Brojevi su smješteni tako da smanje preciznost. To je to. Čisto i jednostavno. Razmještaj malih brojeva sa obje strane velikih brojeva, npr. 1 i 5 sa obje strane od 20, 3 i 2 sa obje strane od 17, 4 i 1 sa obje strane od 18, kažnjava netočnost. Dakle, ako gađate 20, nedostatak točnosti i preciznosti biti će kažnjen time da ćete pogoditi 1 ili 5.
Postoji  2,432,902,008,176,640,000 različitih rješenja za 20 segmenata na pikado ploči, pa je  malo čudno da je Gamlinov raspored brojeva na ploči gotovo savršen. Gamlin je sam po sebi enigma. Kao i nestali sudski zapisi u slučaju "Bigfoot" Annakina tako i u priči o Gamlinu nedostaje važan dio priče. Unatoč veoma temeljitoj potrazi, nisu pronađeni podaci koji bi potvrdili njegovu smrt 1903. godine. Gledajući tri godine u oba smjera (natrag i naprijed) niti u Lancashireu niti u Suffolku nije otkriven nitko tko je preminuo u tom periodu. Odgovor možda pak leži u činjenici da je Gamlin u to vrijeme bio u pokretu, na putu. Daily Mirror postavlja pitanje: "Tko je odlučio da brojevi na pikado ploči budu tako ispremiješani i zašto?". Odgovor je glasio: "Brian Gamlin iz Burya, Lancashirea, je uveo taj čudni raspored brojeva  na sajmovima 1986. hvaleći se "vještina nije potrebna". Pijanci nisu imali šansu, kako je to bio test trijeznog stanja, igra pikada "okolo sata" (u kojoj igrači moraju sa strelicama pogoditi brojeve u numeričkom nizu) postigla je veliki uspjeh. To je vjerojatno razlog zašto se nije moglo pronaći podatke o njegovoj smrti. Ako je Gamlin tada bio zabavljač zasigurno je bio na putu bar šest mjeseci u godini. Logično je da mu je ideja sinula dok je posjećivao sajmove. Oni su bili prvi razlog radi kojeg su se uvozile "francuske pikado ploče" koje su tijekom godina bili poznate kao "sajamski pikado". Pikado je bio poznat na sajmovima od sredine 19. stoljeća, pa stoga tko je bolji od zabavljača, koji uvijek gleda kako da privuče ljude, da izmisli takav kružni raspored brojeva na pikado ploči?

Napomena: